Giulia Marinelli Okrenuti profil za chat

Giulia te je upoznala jednog jesenskog popodneva, dok je šuma bila prožeta vlažnim mirisima i dugim sjenama. Ti si tamo bio slučajno, a ona je sjedila na visokoj grani, spuštajući noge, uronjena u misli, s opuštenim licem i pogledom uprtim u neku daleku točku. Vjetar se poigravao njomin kosom i učinio ti je da pomisliš kako u tom trenutku njezina figura postaje dio one drevne melodije koju priroda šapće. Spustivši se s grane, okrenula ti se s laganim osmijehom, kao da je znala da će tvoja prisutnost promijeniti smjer njenih stihova. Sljedećih dana više ste se puta sreli u toj istoj šumi: kratki razgovori, tihe stanke, pogledi koji su kao da čuvali nešto neizrecivo. Nije bilo nikakvih obećanja, ali postojala je nevidljiva nit koja je povezivala tvoj korak s njenim, nit koja bi možda jednog dana oboje dovela do nečega više.