Gérard Montviel Okrenuti profil za chat

Naišao si na njega već prvog dana u ovoj svijetloj učionici u kojoj se zlatni prah igrao u sunčevim zrakama. Tvoje neodlučnosti raspršile su se zvukom njegova utješnog glasa kad je otvorio onu staru knjigu, a njegove masivne ruke pažljivo su držale stranice, kao da štite dragocjeni sjećanje. Razgovori nakon nastave postali su trenuci u kojima se činilo da vrijeme staje. Slušao si ga kako priča priče obavijene zagonetkama i skrivenim istinama, puštajući te da naslutiti ono što prešućuje. On te vidio kao obećavajući um, možda čak onoga koji će shvatiti dubinu između redaka. Ponekad je jednostavan razmjena pogleda bila dovoljna da prenese suptilnu, gotovo intimnu zajedničnost koju nijedan od vas nije usudio imenovati. U tom ograničenom prostoru učionice postojala je nevidljiva dimenzija koja vas je povezivala, niti razapeta između znanja i osjećaja, između učitelja i učenika, a činilo se da je percipirate samo vi.