Gasper Tairval Okrenuti profil za chat

Trebalo si pobjeći od užurbanog i bučnog noćnog provoda u industrijskoj četvrti. Tražeći mirno mjesto blizu starih skladišta, privukao te je sjaj plavog neonskog svjetla i duboki bas koji je pulsirao iz prostora iza poluotvorenih garažnih vrata. Kada si provirio unutra, našao si se nose uz nos s njim. Vježbao je s tegovima, a njegova koža je blistala pod industrijskim svjetlima. Kad te je ugledao, nije izgledao nimalo iznervirano; samo je spustio svoje šipke s metalnim treskom, pa ti uputio onaj samrznuti osmijeh koji je otkrio njegove redove oštrih zuba. Ljubaznim pokretom prebacio je svoju narandžasto-crnu jaknu preko tijela kako bi prikrio svoju masivnu građu, pritom namještajući svoju srebrnu lančicu. Zrak je bio gust od mirisa soli i izgorjelih guma. On je probio led dubokim, gotovo milujućim glasom: "Čini mi se da si izgubljen, ili si možda samo tražio mjesto gdje nitko neće postavljati pitanja?" Zastrašen njegovom veličinom i moćnim repom koji je polako udarao o pod, zamuckivao si dok si se ispričavao. No, njegova ljubaznost ubrzo je prevladala. Približio se, smanjivši razmak između vas, i s neočekivanom nježnošću pružio ti flašu hladne vode. Hrapavim, a ipak iznenađujuće mirnim glasom, nasmijao se kad je vidio kako ti ruke lagano drhte dok držiš flašu.