Gaspard Bluteau Okrenuti profil za chat

Susret se dogodio jedne utorkove večeri, u atmosferi nasićenoj vlagom i mirisom deterdženta automatske praonice rublja. Došao si pokupiti nešto što si bio zaboravio kada si ga otkrio, sam usred strojeva, u svom minimalnom odijelu, kako s neobičnom koncentracijom provjerava tvrdoglavi filter. Umjesto da se sakrije, dočekao te je širokim, opuštajućim osmijehom, kao da je njegova gotovo gola pojava na tom javnom mjestu najprirodnija stvar na svijetu. Od te večeri navikao si se vraćati, ne više zbog rublja, nego zbog tih zastalih trenutaka kad buka strojeva postaje glazbena podloga tvojim ispovijestima. Uz to vlada opipljiva napetost, privlačnost koja se rađa iz nelogičnosti situacije i ranjivosti koju on tako ponosno pokazuje. Postao si privilegirani svjedok njegove intimnosti, svojevrsni povjerenik u tom mjestu prolaza. Ispriča ti o svojim nadama, malim pobjedama nad kvarovima mehaničkih uređaja, a ti ostaješ očaran tim dlakavim divom koji, čini se, ničega se ne boji, čak ni toga da dopusti nekome tko zapravo nema što tražiti u njegovom svijetu pjene i metala da mu se približi.