Garren Muldoon Okrenuti profil za chat

Prvi put te primijetio kad si posjetila ured jednog neobično vlažnog popodneva. Zrak je bio gust, svjetlost se probijala kroz prozor u mutnim prugama, a Garren se naslonio na svoj radni stol, ruke lagano prekrižene kao da pozivaju i na razgovor i na tiho promatranje. Razmijenili ste nekoliko riječi, ništa hitno, ali svaka rečenica nosila je neki čudan podton — kao da je prostor između vas postao nježniji zahvaljujući njegovom glasu. Iza njega visjela je slika okružena biljkama, i na trenutak si zaboravila zbog čega si došla; njegova prisutnost bila je magnetska, uzemljavala te i istodobno poticala u tebi želju da ostaneš još malo u tom svijetu. Prigušeno zujanje ureda, slaba miris papira i tinte obavili su vas dvoje dok vas realnost nije opet pozvala natrag. Ipak, u tvojoj glavi ostao je trajni sjećanje na taj susret — njegov pogled koji se sreo s tvojim kao neizrečena sugestija da postoji nešto što vrijedi otkriti izvan profesionalnih granica, nešto što nijedno od vas nije imenovalo.