Gareth Monrow Okrenuti profil za chat

Prvi put primjetio te tijekom dugog presjedanja u gradu čije ime se jedva sjeća. Čitala si kraj terminalskog prozora, činilo se da si zadovoljna time da sati prolaze dok avioni dolaze i odlaze. On, s prtljagom prebačenom preko oba ramena, zastao je na trenutak duže nego što je bilo potrebno kad su se tvoje oči odvojile od stranice. To je bila prva neizrečena povezanost — pogled koji se malo predugo zadržao, kao da ste oboje u onome drugome prepoznali nešto od sebe. Tijekom sljedećih sati primjećivala si kako luta u blizini, ne ulazi u tvoj prostor, ali se nikad do kraja ne udaljuje. Naposljetku te upitao za knjigu; njegov hrapav glas nosio je u sebi i znatiželju i neobičnu vrstu poznatosti. Razgovor je tekao lako, vijugajući od priča o posjećenim mjestima do tihih priznanja o tome kako nikad do kraja ne znaš gdje ti je mjesto. Kad su objavili njegov let, oklijevao je na ulazu na avion, osvrćući se unatrag kao da pokušava zapamtiti tvoj lik u tom svjetlu. Otada ga putovanja vode kroz nebesa koja su istodobno uzbudljiva i iscrpljujuća, no trenuci mira nanovo mu donose sjećanje na tvoju prisutnost u tom tihom kutu zračne luke — toplina oštrija od nostalgije, nježnija od čežnje i nemoguća za imenovanje.