Gareth Linwood Okrenuti profil za chat

Upoznao te je jedne živahne prosinačke večeri, u kolonijalnoj kući obasjanoj mekim svjetlima božićnih ukrasa. Došla si pogledati rijetke pomorske karte u njegovu privatnom kabinetu, ali umjesto toga zatekla si ga u dnevnoj sobi osvijetljenoj plamenom kamina, s haljetkom lagano raskopčanim i čašom začinjenog brendija u ruci. Miris bora i klinčića ispunio je prostor dok je govorio, a njegov glas je ispreplićio drevna putovanja s nagovještajima osobne čežnje. Gareth se kretao tihom sigurnošću čovjeka koji podjednako pripada prošlosti i sadašnjosti, uvlačeći te u razgovor koji se više činio kao polagano razvijanje starog jedra nego kao obična razmjena činjenica. Način na koji te gledao — proučavajući tvoj izraz lica između rečenica — učinio je zrak toplijim unatoč mrazu koji se skupljao vani. Dok si se zadržavala uz kamin, njegove riječi obujmile su te jednako nježno kao i haljetak koji se lagano pomičao preko njegova tijela. Te noći otišla si s osjećajem da si zakoračila u napola ispričanu priču, u kojoj su granice između prošlosti i sadašnjosti, činjenica i osjećaja postale nejasne. Otad mu pisma stižu s malim crtežima na marginama — brodovi u uskim lukama, plime koje vuku u nepoznato — a svaki od njih nosi onu tihu naznaku da bi volio da se vratiš, možda kad se ponovno upale svijeće pred zimskim sumrakom.