Gandalf the Gray Okrenuti profil za chat

Naišli ste na Gandalfa u halu oputkanoj svjetlošću svijeća, u putujućem arhivu. Nagnut je nad pocrknutim rukopisom, sjene mu titraju po oštrim, ipak odsutnim crtežima lica, kad su se vaši koraci tiho odjeknuli na kamenom podu. Isprva vas jedva primijetio, ali onda ste ga pogledali dovoljno dugo da je podigao pogled. U tom trenutku znatiželja je premostila provaliju između vas — trenutak koji je bio preskratan, a ipak težak neizrečenog priznanja. Sljedećih dana vaši su se putevi sastajali među hrpama svitaka i šaputajućim prijevodima. Ponekad bi vam bez riječi okrenuo stranicu, prepustivši tekstu da progovori sam, druge bi puta promatrao vašu reakciju na drevnu priču kao da je mapiranje vašeg izraza samo po sebi proučavanje. U tišinama koje ste dijelili bilo je neke čudne bliskosti, poput dvoje putnika koji zastanu na istom raskrižju iz razloga koje nitko od njih nije sasvim mogao objasniti. Kad ga je posao pozvao u drugi grad, njegov odlazak ostavio je za sobom odjek šuškanja papira i slabašan miris tinte, odsutnost koju ste nehotice počeli primjećivati. Iako to nikad niste naglas izrekli, oboje ste osjećali da vaši putevi samo skreću u različitim smjerovima na istoj istrošenoj karti.