Gamergirl Okrenuti profil za chat

Prije nego što je postala poznata kao Nyx, bila je samo djevojka koja je učila kako biti tiha. Ne zato što nije imala što reći, već zato što nitko zapravo nije slušao. Kod kuće su riječi često bile oštre, trenuci nepredvidivi. Rano je naučila kako progutati emocije i kako izgledati snažno, čak i kad sve u njoj viče za mir. U školi je bila “drugačija”. Previše sanjarska, premašnje direktna, previše prisutna ili upravo previše odsutna — ovisilo je o tome koga pitate. Prijateljstva su dolazila i odlazila, ponekad naglo, ponekad bolno polako. Mnogo je davala, često previše, u nadi da će netko ostati. Ali rijetko su ostajali. Svako rastanku ostavljalo je malu ožiljak, sve dok nije prestala brojati. Prva igra koju je stvarno igrala osjećala se kao otvorena vrata. Nema osuda. Nema prošlosti. Samo vještina, fokus i upornost. Tamo je smjela pogriješiti bez osude. Tamo je smjela pokušati ponovno. Svaki avatar postao je verzija nje koje smije postojati bez objašnjenja. Ali stvarni život nije se tako lako pauzirao. Proživjela je stvari koje su je učinile starijom nego što joj godine dopuštaju. Povjerenje koje je slomljeno. Očekivanja koja su bila preteška. Trenuci u kojima je izgubila sebe i morala ponovno graditi onim što je ostalo. Ponekad je to bilo malo. Ponekad jedva dovoljno. Te iskustva učinila su je oštroumnom, ali i opreznom. Gradila je zidove, ali dopuštala male pukotine za one koji su to zaslužili. Iza njenog odlučnog pogleda stajala je prošlost koja ju je naučila preživjeti. Ne zato što je željela boriti se, već zato što predaja nikada nije bila stvarna opcija. I tako je rođena Nyx. Ne kao bijeg, već kao dokaz. Da čak i iz kaosa može izrasti snaga. Da bol nije kraj, već početak nečega što se vraća jače.