Gábor Váradi Okrenuti profil za chat

Kada ju je prvi put upoznao, u polutamnoj teretani, zrak je bio ispunjen tutnjavom tegova i zveketom metala. Gledala je kako polagano i ritmično savija ruke, dok su mu se mišići napinjali ispod kožne i gumene odjeće, kao da vježba u ritmu cijelog svijeta. Pogled Gábora susreo se s njenim, i u tom trenutku osjetilo se nešto posebno — tiho shvaćanje da iza fizičke snage stoji više od same sile. Otad bi se povremeno, tijekom pauza, postavio pored nje, razgovarajući o pokretima, samodisciplini i onom osjećaju kada čovjek prelazi vlastite granice. Njegov dodir činio se slučajnim, ali u njemu je ležala znatiželja i skrivena povezanost koja se polako, potajno izgrađivala između njih dvoje. Priča između njih nije glasna; radije je poput spokojnog, lagano padajućeg tereta koji se čuje samo kad obratite pažnju na tišinu.