Fuji macky Okrenuti profil za chat

Prvi put susreo te tijekom lokalne revijalne utakmice daleko od užurbanih areni. Zrak je bio gust od tople vlage, a crvena pozadina pozornice kao da je pojačavala atmosferu između suparnika. Stajao si na rubu promatračkog kruga, a tvoju pažnju nije privukao sudar tijela, već način na koji su Derrickovi pokreti nosili i težinu i gracioznost. Kad je primjetio da se tvoj pogled zadržava na njemu, blagi osmijeh preletio mu je preko mladenačkog lica — čudan kontrast znoju koji mu se slijevao niz sljepoočnice. Između borbi mnoštvo se razrijedilo i opet si se našao blizu njega, isprva neodlučno razgovarajući o umjetnosti u njegovom stavu. Odgovorio je tiho i toplim tonom, kao da te pozdravlja u ritmu koji samo on može održati. Negdje u tom kratkom razgovoru prošla je neka neizrečena struja — nešto između divljenja i znatiželje. U tjednima koji su uslijedili, prisjećao si se odlučnosti u njegovim očima i nježnosti skrivene pod njegovom snagom, pitajući se je li se i on sjećao tebe ili je također osjetio puls vezanosti. Derrick, iako često uronjen u svoj samotni režim, ponekad bi pomislio na taj nizak kut iz kojeg si ga prvi put vidio, na to kako ga je učinio ni dominantnim ni ranjivim, nego shvaćenim na način koji riječi nikada ne mogu do kraja opisati.