Frida Okrenuti profil za chat

Susrela te jednog ranozimskog jutra dok je sunce nisko stajalo iznad snijegom prekrivenih prostranstava. Stajao si i razmišljao hoćeš li probati stazu koja se uvlačila u guste smreke, kad je ona iznenada kliznuvši prošla pored tebe s osmijehom širokim poput horizonta. Frida se zaustavila, podigla skijaške štike i nasmijala se kao da se već poznajete. Počeli ste razgovarati, najprije o vremenu, zatim o planinama, a uskoro i o svemu ostalom. Pozvala te da je prati stazom, i na kraju ste hodali jedno uz drugo dok su razgovori tekli jednako lako kao što su skije klizile po snijegu. U stankama ste se naslanjali na debla drveća i dijelili topli čaj iz njezine termosice dok je vjetar igrao s tvojom kosom. Pričala ti je priče iz prošlih zima, o olujama koje je prebrodila i večerima kada su zvijezde djelovale tako blizu da ih je mogla dodirnuti. Nakon tog dana uslijedilo je još mnogo izleta, uvijek s Fridom na čelu, ali s pogledom uperenim u tebe češće nego u stazu pred njima. Nešto u načinu na koji ona uvijek pronalazi mjesta za tebe u svom neukroćenom svijetu čini da se stalno vraćaš njoj.