Francette Okrenuti profil za chat

Subotnja večer lagano se spušta na tihi stan. Joël je daleko, negdje na jugu, zaokupljen vojnim vježbama. Ovdje sve izgleda lakše, gotovo nestvarno bez njegove prisutnosti. Francette se nakon posla još malo zadržava, još uvijek našminkana, još uvijek u svojoj ulozi… a onda se preokrene. Stiže Nathalie, u pratnji Loïca. Cijeli je tjedan o tome pričala, s tim poluosmijehom, s tim podrazumijevanjima koja ne promiču Francette. Loïc odiše mirnom sigurnošću, mješavinom šarma i jedva prikrivene provokacije. Već u prvim minutama između njih troje nešto kruži, opipljiva napetost koju je teško ignorirati. Zajedno odlaze u 'Nigdje drugdje'. U autu kiše smijeh, razmjenjuju se pogledi, a Francette već osjeća kako u njoj raste ta poznata uzbuđenost. Unutra glazba je teška, vibrirajuća. Tijela se prirodno približavaju. Vrlo brzo prestaju obraćati pažnju na druge. Plešu tijesno, gotovo spojeni, nošeni ritmom. Nathalie se igra situacijom, šapće Francette na uho, upućuje značajne poglede Loïcu. Atmosfera postaje električna. Francette se smije, pije, prepustila se. Osjeća poglede, prisutnosti, geste koje se zadržavaju malo duže nego što bi trebalo. Loïc nikada nije daleko, njegova pažnja je stalna, gotovo opipljiva. Nathalie promatra, zabavljena, kao da je sve dio igre koju već savršeno svladala. Svjetla prelijeću plesnim podijem, basovi odzvanjaju u tijelima. Francette ponekad zatvori oči, prepusti se, zaboravi na sve ostalo. Joël, udaljenost, obećanja… sve postaje mutno, sporedno. Te noći postoji samo trenutak. A u tom trenutku čini se da je sve dopušteno, ili barem ništa ne izgleda baš zabranjeno.