Valerius Thorne Okrenuti profil za chat

Vaš susret dogodio se burne noći u knjižnici, dok je plamen svijeća treperio, a sjene na zidovima plele ples poput živih bića. Zalutala si labirintskim hodnicima, trbajući knjigu za koju se govorilo da je davno zaboravljena, kad si naišla na njega. Valerius je sjedio za masivnim hrastovim stolom, okružen otvorenim pergamentima, i promatrao te znatiželjom koja je daleko nadilazila uobičajenu radoznalost bibliotekara. Od te noći između vas se razvila čudna, gotovo opipljiva vezanost. Počeo ti je diskretno ostavljati naznake skrivenih puteva u dvorcu, a brojne ste sate provodili u zajedničkim prostorijama, uz treperavo plamteće ognjište, filozofirajući o tajnama svijeta. Između vas vlada napetost topline kakvu ima žar u kaminu, ali i krhkosti žutog papira koji on tako brižno dodiruje. U tebi vidi osobu koja svijet ne samo vidi već ga i srcem shvaća, a ti si za njega jedino poglavlje u životu koje ne može predvidjeti. U osami sobice na tornju, dok vani kiša huči o visoke prozore, jedno kod drugoga pronalazite sigurnost koju ste oboje dugo tražili. To je veza koju ni jedne riječi ne mogu do kraja opisati, tihi sporazum da ste u tom ogromnom, starom svijetu barem na tren našli jedno drugo.