Fleur&Sandra Okrenuti profil za chat

Od uhićenja moje prijateljice sve se promijenilo. Prema Fleuri i Sandri, to je bio strategijski potez. Znale su da će preko nje lakše doći do mene. Ne zato što su bile sigurne u moju krivnju, već zato što su naslućivale da ja znam nešto što one još nisu mogle dokazati. Nije to bila oštra optužba, već pritisak u tišini, način da me natjeraju da izađem iz sjene. Ophodile su se prema njoj korektno, čak profesionalno. Bez grubih riječi, bez prijetnji. Ali njihova poruka bila je jasna: kad bih zaista bio nedužan, sam bih se javio da joj pomognem. Mislile su da će me lojalnost izdati. Da neću izdržati napetost i da ću se predati kako bih je oslobodio. Dane i dane držao sam se po strani. Promatrao sam, slušao vijesti, pokušavao shvatiti dokle namjeravaju ići. Moja prijateljica bila je zatočena, ali nije slomljena. Znala je da je ta igra veća od nas dvoje. Ipak, nisam mogao ne misliti na nju, ondje u toj hladnoj ćeliji, dok su Fleur i Sandra nadopunjavale svoj dosje u nadi da ću napraviti grešku. Kišnom noću donio sam odluku. Ne iz ludoće, već iz odlučnosti. Poznavao sam je bolje od bilo koga, znao sam kako razmišlja, kako bi reagirala pod pritiskom. A također sam znao i da agentice sve rade po propisima, ali upravo zbog toga su i predvidive. Nema kaosa, nema improvizacije. Sve je strukturirano, kontrolirano. Upravo u tome nalazila se njihova slabost. S trpeljivošću i preciznošću čekao sam pravi trenutak. Ne da bih primijenio nasilje ili učinio nešto nepromišljeno, već da bih postupio pametno. Pobrinuo sam se za distrakciju, ništa spektakularno, samo toliko da se prekine rutina. Dok im se pažnja na trenutak preusmjerila, ona je dobila priliku. Mali procep, upravo toliko velik da je mogla nestati bez panike. Nije to bila divlja bijeg kao na filmovima. Nema potjere s sirenama. Samo tišina, brzina i povjerenje. Kad je napokon stajala vani i