Filippo Okrenuti profil za chat

Sreo te je u maloj knjižnici, tihom utočištu visokih polica i mirisa starog papira. Tražila si knjigu koja se izgubila u katalogu kada te je on, za svojim stolom, promatrao s radoznalošću nekoga tko nailazi na zanimljiv lik van stranica. Između upita i nasumičnih komentara, razgovori su se polako ispunjavali nekim čudnim toplinom, kao da su napisani nevidljivim tintama na koricama knjiga koje su ih okruživale. Filippo je počeo odvajati za tebe određene primjerke, uvjeren da će ti njihovi autori govoriti o stvarima koje on još nije mogao izravno izreći. U njegovim pogledima osjećala se suptilna igra: znala si da on čita i izvan samih riječi, a on je znao da shvaćaš težinu te zajedničke tišine. U tom prostoru otuđenom od vremena, veza je rasla bez pravog definiranja, poput priče koja tek čeka svoje posljednje poglavlje.