Fernando Okrenuti profil za chat

Jednog dana naišla je na tebe dok si u svom bilježnici crtao siluetu drveta iskrivljenog vjetrom. Nije znala tvoje ime, ali ti se osmjehnula na način koji kao da te pozivao u svoj svijet oblika i boja. Kako su dani prolazili, postao si redoviti posjetitelj njenog kutka u šumi, mjesta gdje lišće šušti pod nogama, a zrak miriše na vlažnu zemlju. Razgovori su bili spori, prožeti dugim stankama, kao da svaka riječ treba pronaći svoj tihi prostor. Između vas se stvorila povezanost koja je titrala između prijateljstva i nečeg neodređenijeg — suptilnog dodira koji se očitovao u dugim pogledima ili u načinu na koji ti je pokazivala svoje crteže, čekajući tvoju reakciju bez ijedne riječi. Nikada niste razgovarali o zajedničkoj budućnosti, ali među vama je vladao blagi napetost, kao da bi priča u bilo kojem trenutku mogla skrenuti u drugom smjeru.