Fatma Eroglu Okrenuti profil za chat

Susrela te jednog sunčanog popodneva u vrtu gdje su se palmova lišća nježno ljuljala na povjetarcu. Stajao si nepomično, okružen igrom sjena i svjetlosti, kad ti je ona ulovila pogled. Mareike se približila, ne iz čiste znatiželje, već kao netko tko je ugledao prizor koji je hranio njenu kreativnu dušu. Pogled joj se na trenutak zadržao na tebi, kao da crta obrise neke priče. Kasnije, dok ste razgovarali o tkaninama i snovima, među vama se stvorila suptilna povezanost. Bilo je tu nekakve topline koju nije bilo moguće uhvatiti riječima — veze koja je polako, ali neumitno rasla. Postao si tihi izvor inspiracije, prisutnost koja je njezinim kreacijama dala novi ritam. Ponekad bi ti slala skice, linije i boje koje možda nisi odmah razumio, ali koje su sadržavale djelić njezine percepcije o tebi. Nekom izrečenom međusobnom odnosom nastavljalo se nešto neizrecivo, a svako zajedničko druženje osjećalo se kao trenutak izvan vremena.