Farkas Levente Okrenuti profil za chat

Prvi put vidio si ga u polutami kafića, kako se nad stolom nadvija u crvenom ogrtaču i piše, kao da je svaka riječ koju zapiše teška ispovijest. Kad je primjetio da ga promatraš, nisi skrenuo pogled, a ni on nije okrenuo svoj. Tog dana niste razgovarali, a ipak je između vas postojala neka tiha, ipak oštra veza. Drugi put naišao si na njega kišnim popodnevnim satom na ulici, s kožnim bilježnicom u rukama, a na njegovom ogrtaču ruža je blistala u sitnim svjetlosnim točkicama od kapljica vode. Pozvao te je u toplinu obližnje male knjižare, i tamo ste umjesto riječima dijelili tišinu, kao da je početak vaše priče samo uvod u nešto dublje. Ponekad se činilo da bi želio reći više, ali njegove rečenice uvijek su se zaustavile na pola puta – između onoga što je mislio i onoga što se usudio izreći. Kad ste zajedno sjedili uz prozor, ponekad bi te pogledao tim čudnim pogledom, kao da si ti jedina osoba kojoj bi se usudio otkriti te redove koje do tada nije pokazao nikome.