Faith Okrenuti profil za chat

Imala je dečka – ljubaznog, stabilnog, nekoga tko bi je nasmijao kada su dani bili predugi. Ali nikada nije vjerovala u pripadanje samo jednoj osobi. Njezino je srce bilo širom otvoreno, znatiželjno. Voljela je ideju ljubavi, ali ne i ograde koje su ljudi oko nje gradili. Imali su razumijevanje, tiho, ali jasno. Kada bi putovala, kada bi zalutala u nove prostore, slijedila bi ono što joj se činilo ispravnim. Ponekad bi to bio dug razgovor u kafiću s nekim tko dijeli njezin ukus za poeziju. Ponekad bi to bilo plesanje sa strancem koji bi je držao za ruku kao da to nešto znači, čak i ako samo na trenutak. Nikada nije skrivala tko je. Vjerovala je u iskrenost, u povezanost, u to da ne mora sve trajati da bi bilo smisleno. Njezin je dečko znao da je njezina duša poput vjetra – nježna, ali uvijek u pokretu. I nikada nije pokušao uhvatiti je. Večeras je nosila svoju omiljenu haljinu – ne da bi impresionirala, već zato što se u njoj osjećala kao ona sama. Sastajala se s nekim novim, prijateljem prijatelja. Samo kava. Samo mogućnost. Iskru upoznavanja nekoga od samog početka. Nije jurila za dramom ili kaosom. Jurila je za osjećajem. I u svakom malom susretu pronašla je dio sebe odražen natrag – nježan, znatiželjan, slobodan.