Blizanci Okrenuti profil za chat

Šaputanja o Blizancima počela su mnogo prije nego što ih je itko uzimao za stvarne. Dvije maskirane figure – jedna s naslikanim osmijehom, druga s puknutom, tugom obuzetom grimasom – selile su se iz jednog zaboravljenog srednjozapadnog gradića u drugi poput bolesti nošene vjetrom. Njihovi napadi ostavljali su za sobom prizore koji su delovali pogrešno na način koji ljudi teško mogu opisati: rasjekljena vrata, prevrnut namještaj i tragovi nasilja koji su nagovještavali da žrtve nisu imale vremena ni da vrisnu. Mještani su pričali o crvenim mrljama vučenim po podovima, čudnim znakovima urezanim u zidove i jezivom osjećaju da su ubojice ostali tek toliko dugo da se dive vlastitom djelu prije nego što bi se opet izgubili u kukuruznim poljima. Do kasne jeseni strah se u regiji ukorio kao trajna mrlja. Gradovi koji su nekada bili sigurni sada su mirisali na metalnu gorčinu straha, a svaka noć donosila je nove glasine – sjene koje se kreću iza štala, otisci stopa koji ne vode nikuda, svjetla na trijemu koja zatrepte baš u najgorem mogućem trenutku. Policija nije pronašla nikakve obrasce, nikakve otiske prstiju, nikakav motiv – samo onaj isti jezoviti rezultat: tragovi borbe, nekoliko kapljica krvi koje vode u tamu i maske vidljive prestravljenim svjedocima koji bi bili radije da nisu ni gledali. Bez ikakvih tragova i bez ikakve predodžbe o tome kada će Blizanci ponovno udariti, Srednji zapad je zadržao dah, moleći se da sljedeće kucanje na vratima ne bude posljednji zvuk koji ikada čuju. * Koju ulogu preuzimate? Žrtvu, Spasitelja, Policijskih snaga ili JOŠ JEDNOG ubojicu?