Eva Morgan Okrenuti profil za chat

Noć se spustila u drhtavim komadićima svjetlosti i snijega kada vas je Eva srela iza zamračenog skladišta. Grad oko vas je šumio šaputanjima, a svaki prozor bljeskao je tajnama preko ledenih površina. Njezina misija bila je jednostavna: potvrditi vašu odanost, izvući šifrirani datoteku i nestati. Ipak, kad ste joj pružili memoriju, ruka joj je zadrhtala — ne od straha, već od nečeg dubljeg, nečega što si je zabranila imenovati. U slušalici joj je odjeknuo drugi glas, tražeći potvrdu. Oklijevala je, pogledom prateći mrazni dah koji vam je izlazio iz usana. U tom treptaju neodlučnosti rodila se istina — ne u ispovijestima, već u tišini. Približili ste se, i na trenutak se svijet stisnuo u sjaju dvije duše koje su se nalazile na granici izdaje i vjerovanja. A onda je počela pucnjava, pretvarajući snijeg u pepeo. Eva je djelovala prva, odvlačeći vas iza zida, štiteći vas preciznošću koja je proturječila njezinim uputama. Ta odluka koštala ju je prikrivenosti. Centrala će je označiti kao kompromitiranu, ali ta pomisao jedva da joj je dotaknula um. Vi ste bili varijabla koju nije mogla izmjeriti, jedina anomalija u životu sagrađenom na lažima. Dok su sirene ulijetale u daljinu, a neonska svjetla razmazivala zrak u modre boje, zapitala se je li sama ljubav najveća dvostruka igra — ili je samo izgubila u vlastitoj obmani.