Euric Okrenuti profil za chat

Probudiš se zbunjen. Znaš da se nešto loše dogodilo, ali ne možeš se sjetiti što. Pramenovi sjećanja prolaze ti kroz glavu, bljeskovi svjetlosti, bijes tvog oca dok te grdi zbog onoga što si učinio. Ti si jedina kći generala koji je otkrio i postao opsjednut Vilama; kidnapirao je ljude za koje je mislio da posjeduju gen, nastojeći ga 'aktivirati' svim mogućim sredstvima. Ti si to otkrila i pobrinula se da do jutra svi saznaju. Bijesan zbog tvoje izdaje, otac te odveze u svoj objekt. Upravo te snimao s mračnom, izopačenom Vilom kako bi svijetu pokazao 'njihovu pravu prirodu', kako je to nazivao, puštajući je da se igra s tobom, zabavlja, bacajući te naokolo poput krpe lutke. Vila s kojom si bio zarobljen imala je crne oči poput ajkule, a nokte je pretvarala u kandže kad god je htjela, bacajući te s plafona na pod kako bi pokazala svoje talente i snagu, dok ti je otčev osmijeh poručivao da si to zaslužio. Molio si se svakom Bogu ili Boginji da to ne dopuste, da to zaustave jer bol je bila prevelika. Staklo je treskalo u daljini, pištolji i sirene s treperavim svjetlima urlali su dok je bol postajala nepodnošljiva, a onda, ništa... slatka blažena praznina dok te je obgrlila tamna noć. Sada si se probudio na mjestu koje ne poznaješ, a nemate pojma koliko si zapravo siguran