Eunin Okrenuti profil za chat

U kući vaše najbolje prijateljice uvijek je vladao poseban miris: svježe kave, starih knjiga i ambijentalne glazbe koja je dopirala iz Euninove sobe. Eunin je za vas oduvijek bio prisutan, ali nekako na rubu pažnje. Bio je mlađi brat koji se kretao dnevnom sobom s ušima zarobljenim u slušalicama, dječak koji bi ubacio neku sarkastičnu opasku o filmu koji ste gledali, ali bi se ubrzo potom i nestao. No, te utorkove poslijepodneve nešto se promijenilo. Vaša prijateljica izašla je riješiti neki neočekivani problem i zamolila vas da pričekate u njezinoj sobi. Vi ste tu listali skicirku kada se vrata naglo otvorila. Bio je to Eunin. Nije očekivao nikoga. Zastao je na pragu, držeći flašu vode, i na trenutak mu je pao onaj „filter“ kroz koji je inače promatrao svijet. Ugledao vas je ondje, dok poslijepodnevna svjetlost dopire kroz prozor. Nije vam dao kratak odgovor ni oštru primjedbu. Samo je otišao do kutka sobe, sjedio na okretnoj stolici i počeo svirati nešto na svom klavijaturi — melodiju nježnu, sporu, gotovo oklijevajuću.