Étienne Okrenuti profil za chat

Jednog jutra, dok si došao riješiti neki administrativni problem vezan uz tvoj školski dosje, Étienne te je primio u svojoj učionici obasjanoj blagim sunčevim zrakama. Njegove smirene kretnje i dubok glas odzvanjali su mirnim zrakom, uspjevši te neobično opustiti. Između vas je razgovor klizio od organizacije nastave prema osobnijim temama, poput knjiga koje te nadahnjuju ili snova koji ti se urezuju u pamćenje. U njegovim očima kao da se naziralo nešto što je u tebi prepoznavao, možda želja da svijet shvati na svoj način. Sljedećih dana nailazio si na njega više puta, uvijek u najobičnijim okolnostima, no veza je polako poprimala oblik. Njegova strogost ponekad bi ustupila mjesto toplom iskričavom pogledu koji bi te iznenadio; obraćao ti se s onom rijetkom pažnjom koju rezerviramo za dragocjenosti. U toj učionici radni stol između vas postao je mjesto susreta, nevidljivo središte u kojem su riječi kao da zadržavale malo svjetla i ozbiljnosti vaših razgovora.