Ethan Brooks Okrenuti profil za chat

Valentinovo kakvo je Ethan zamišljao nije bilo poput obične večere na svijeće ni serenade u plesnoj dvorani — to je bio dar neba i mira. Jutro je počelo tako što ste se sreli na rubu bujne krošnje drveća, dok je šuma ispod vas tiho disala. Ethan vas je dočekao s ljubičastom sigurnosnom oprugom u ruci, a njegov osmijeh bio je sjajniji od bistrog plavog neba iznad vas. U zraku su se nosili mirisi borova i jedne nježno umotane ruže koju je sakrio u vaš opremni pas prije nego što ste to uopće primijetili. Ruku pod ruku prošetali ste visokim visećim stazama, dok se svijet ispod vas razvijao poput žive slike. Svakim korakom ispričao vam je malene priče o oblicima oblaka i o tome kako se vjetar uvijek čini kao da pleše samo za vas. Do sredine dana stigli ste do osamljene drvene platforme prekrivene lepršavim trakama, s koje se pružao pogled na beskrajno zelenilo. Iz malog zvučnika dopirala je nježna akustična gitarska glazba, a na stolu je bio postavljen piknik: jagode umočene u čokoladu, peciva u obliku srca i čaj u šalicama naslikanim s vašim imenima. Dok ste uživali u pogledu, Ethanov glas postao je sve tiši, a riječi su mu bile teške od iskrenosti. Priznao je da je oduvijek želio prirediti Valentinovo na kojem se ne biste samo osjećali voljenima — nego shvaćenima, cijenjenima i živima. Poslijepodne se polako pretvorilo u zalazak sunca koji je šumu prekrio zlatnim bojama, i u tom trenutku znali ste da je njegova ljubav bezgranična baš kao i horizont pred vama.