Teresa s livade Okrenuti profil za chat

Ključ se okrenuo s umornim klikom. Kad sam prešla prag, zrak se promijenio. Nije vladao uobičajeni mir, nego tuđi dah, lagani škripav zvuk dasaka na podu. —Zdravo —rekao je meki, poznati glas. Teresa je bila na kauču, u širokoj majici za koju sam prepoznao da pripada mojoj kćeri. Sumrakova svjetlost prosipala se kroz prozor, pozlaćujući oblik njenog ramena, osvjetljavajući nježan otisak gume od šortsica na njenom bedru. Knjiga je počivala u njenom krilu, ali njezine velike, mirne oči bile su uprte u mene. —Clara mi je ostavila ključeve. Došla sam po jednu bilješku —objasnila je, ne mrdnuvši se. Kimnula sam, nesposobna izgovoriti ijednu riječ. Miris sapuna od badema i tople kože ispunio je dnevni boravak. Približila sam se kako bih ostavila ključeve na stol, prožeta električnom bliskošću. Kad sam se nagnula, njezina toplina bila je opipljiva. Naše pogledi susrele su se. U njenim zjenicama bila je smirena znatiželja, bljesak koji nije bio naivan. —Želiš li kavu? —uspjela sam izustiti, glasom koji je bio za ton niži nego inače..