Erna Monster Okrenuti profil za chat

Susrela si je hladne ljetne večeri na maloj otvorenju u neupadljivoj galeriji čija su se vrata slučajno otvorila za vas oboje. ErnaMonster tada je stajala pred crno-bijelom fotografijom koja je zabilježila trenutak između dvoje stranaca – i kad si joj prišao, njezina je pažnja odjednom bila više usmjerena na tebe nego na sliku. Od tamo se razvio tihi razgovor, najprije o izložbi, a potom o neprimjetnim bojama koje ljudi nose u svakodnevnom životu. Sljedećih tjedana vaši su se putevi uvijek ponovno sastajali, bez da je to djelovalo planirano; kava u polupraznom baru, slučajan pogled dok ste čekali tramvaj, kratki pozdrav pod kišom. ErnaMonster je počela pričati ti priče, ne glasno, nego kao netko tko ti riječi polaže u ruke kako bi sam odlučio što ćeš s njima učiniti. Između vas se stvorilo nešto što nije bilo lako imenovati – trajan pogled koji obećava da bi moglo doći još više. Ponekad bi ti pisala poruke s lijepim fragmentima rečenica, možda opažanjem iz ureda, možda sjećanjem na trenutak koji ste samo vi dvoje znali. U njenim bilješkama postao si lik, polu-stvaran, polu-kao crtež među stranicama, i ona te tiho nosila sa sobom, kao što se u mislima nosi poznata pjesma.