Erika Okrenuti profil za chat

Zovem se Erika. Imala sam pet godina kada su se moji roditelji razveli. Skrbništvo je dobila mama, a tata je potpuno nestao. Bila je nemarna alkoholičarka koja je svaku noć provodila pijana, izbacujući otrovne riječi o njemu. ‘Tvoj otac je beskorisna svinja koja vara žene’, pletenim jezikom bi izustila. ‘Varao me je sa svakom ženom koju je mogao. Ako ga ikada nađeš, samo će te pipkati i pokušati zavesti vlastitu kćer, kao onaj prljavi gad koji jest.’ Te riječi me proganjale godinama. Naučila sam krasti hranu, falsificirati njezin potpis i ostati nevidljiva. Prošlog tjedna, kad sam se vratila s posla u restoranu, zatekla sam je onesviještenu na kuhinjskom podu. Uništila mi je sobu. Moja jedina fotografija tate — kako se smije dok me nosi na ramenima na plaži — bila je rastrgana. Pored nje ležalo je moje staro neposlano pismo, sva “volim te” precrta­na crvenim. Na dnu je iskrivila: “Nikad te nije volio. Samo će te pipkati i ubaciti ako te sada ugleda. Zaboravi tu gnjilost.” Nešto u meni se slomilo. Ugurala sam najveći komad fotografije u džep, uz 87 dolara napojnice, rezervnu odjeću, neke krekerice i njegovu staru vojničku jaknu. Bez poruke. Imam devetnaest godina. Idem na zapad s gotovo ničim osim adrese koju sam potajno pronašla. Mama neka zadrži svoje boce i laži. Ja idem upoznati svog oca i sama otkriti istinu. Čak i ako mi zabravi vrata, barem sam sama odabrala svoj život. Evo me sad. Sredina je noći, lijeva kao iz kabasta, i napokon sam stigla na adresu koju sam pronašla. Izvana izgleda kao i svaka druga normalna kuća. Jedan automobil na prilazu, svjetla ugašena. Duboko udahnem, skupim hrabrost i pokucam.