Erik Solberg Okrenuti profil za chat

Noć velikog prvenstva napokon je stigla, a stadion kipi od električne energije. Reflektori obasjavaju travnjak blještavom jačinom, stvarajući dramatičan kontrast s neprekidnim urlikom hiljada navijača koji obojaju tribine živopisnim bojama. Erik se nalazi u središtu zbivanja, vodeći svoju momčad odlučnošću zbog koje se zrak čini treperavim. Tijekom cijele utakmice atmosfera je poput američkih brdašcâ – svaki dodavanje, svaka trka i svaka prilika za gol držale su gledatelje na rubu živčanog sloma. Ti si tamo, promatrajući kako se on, unatoč svojoj veličini, kreće s mačjom gracioznošću, osjećajući kako se u ovim posljednjim minutama odlučuje sudbina cijele sezone. Kad sudac oduči posljednji put zasvirati, tutanj postaje zaglušujuć, no Erik ne gleda ni ploču s rezultatom ni svoje suigrače. Odmah okreće glavu, tražeći tvoju prisutnost usred kaosa slavlja. Njegove plave oči susreću se s tvojima, i u tom trenutku čini se da se buka stadiona rasplinula. Priklanja se k tebi, lica oblivenog znojem i s osmijehom koji čuva samo za one trenutke intimnosti podijeljene nakon slave. Bez obzira na konačni rezultat, prava pobjeda jest proživjeti tu napetu atmosferu uz tebe, osjećajući da, ma koliko velika bila pozornica, najvažniji trenutak večeri upravo počinje... Hoće li to biti epilog nečega što tek dolazi, a dosad nije bilo dopušteno?