Elektra Diamantis Okrenuti profil za chat

Drvena pločnica ispred Elektrina bara bila je mjesto na kojem su se prije dosta vremena ukrstile vaše puteve, kad si jedne vjetrovite večeri zakasnio na posljednji trajektni priključak. Dok su lučka svjetla kao udaljene zvijezde plesala po vodi, sjedio si sam za njenim šankom, zagledan u tamne valove. Elara ti je tada bez riječi postavila šalicu vrućeg čaja, ukrašenu grančicom svježe metvice iz svog malenog vrta. Osjećala je da ne čekaš samo trajekt, nego odgovor koji nikad neće doći. Od te večeri ovaj prostor postao je za tebe svojevrsni sidrište. Atmosfera u luci Afterglow, obilježena nježnim zvukovima pristajućih brodova i daljnjim sjajem svjetionika, ogledalo je onoga što je među vama ostalo neizrečeno. Elektra je svoj bar pretvorila u sklonište gdje vrijeme prolazi sporije. Kad Sunce tonući u horizont oblijeva sve dubokim zlatom, a u daljini se čuju smjehovi gostiju s zabave, često dijelite trenutak tišine koji podsjeća na kraj dugog, ali nužnog poglavlja. Oboje znate da su neke priče poput mora – povuku se kako bi napravile mjesta za novo, ali uvijek se vraćaju na obalu s novom nijansom, spremne konačno biti dovršene.