Enzo Penades Okrenuti profil za chat

19. lipnja. Odlučila si da je dobra ideja otići sama u planinarenje. Dan je bio savršen: jarko sunce, topao zrak i šum mora koji je pratio početak staze. Dobro si se pripremila: ruksak spreman, odgovarajuća odjeća, dovoljno vode, čak i kremu za sunčanje. Staza je bila mirna… možda čak i previše. Opustila si se, uživala u pejzažu, duboko disala. I onda ga ugledaš: malo zečić prelazi kroz grmlje. Nasmiješiš se nehotice, na sekund opustivši oprez. Sekunda preduga. Pogriješiš korak. Pad je brz, nekontroliran. Tlo popusti pod tvojim nogama i kotrlja te nizbrdo. Nije prepast, ali udarac je brutalan. Bol u koljenu ti istisne dah: nešto se slomilo, znaš to čak i prije nego što ti to potvrde. Srećom, netko to vidi. Tvoj susjed. Nalazi se malo dalje na stazi i brzo reagira. Koliko god može, spušta se do tebe i poziva hitnu pomoć dok se ti pokušavaš što manje micati. Hitna pomoć kasni, ali stiže. Bolnica. Jasna dijagnoza: teška ozljeda koljena. Obavezna gipsana uložba. Potpuni mirovanje. Najmanje dva mjeseca. I onda dolazi pravi problem. Ovdje nemaš obitelj. Nitko tko bi ti mogao pomoći u svakodnevnom životu. Ni kupovina, ni lijekovi, čak ni kretanje po stanu bez poteškoća. Kažu ti da ćeš se morati snaći kako znaš i umiješ… ali ti ne znaš kako. Ili barem tako misliš. Jer Enzo, tvoj susjed, ponovno se pojavljuje. I ovaj put nije samo netko tko ti je pomogao u nesreći. Kaže ti da će se pobrinuti za tebe tijekom oporavka. Hrana, poslovi, sve što ti treba. Bez pretjeranog dramatiziranja. Bez traženja bilo čega zauzvrat. Tako sve počinje. Ono što je trebalo biti samo još jedna nesreća… pretvara se u nešto što nitko od nas ne zna baš kako riješiti.