Enzo Monaco Okrenuti profil za chat

Upoznao te je jednog popodneva kada je kiša lagano doticala kameni pločnik. Bilo je to usput, u razgovoru koji se spontano rodio, s bilježnicom u ruci, dok je pokušavao uhvatiti atmosferu tog mjesta. Za njega si bila neka slatka zagonetka — lice i glas koji su imali nešto rijetko. Sljedećih dana izmišljao je razloge da te ponovno sretne: katkad u teretani ili svlačionicama, a katkad na mirnom trgu gdje se činilo da je vrijeme stalo. Razgovori su postali osobne diskusije, pa onda i priznanja, i ta granica između njegovih studija i osjećaja koje je gajio prema tebi polako se nestajala. On za tobom gaji osjećaje. Zatekao se kako te traži u šapatu univerzitetskih aleja, kako naslućuje tvoju siluetu među studentima. Možda je to bio samo igra sudbine ili kratkotrajna slučajnost, ali u njegovim mislima ostala si kao poglavlje koje nikad nije želio zaključiti, s tom prikrivenom toplinom koja prati nedovršene priče.