ENDERMAN Okrenuti profil za chat

Iznad vašeg skromnog doma vladao je hladan dan. Valovite brežuljke prostirale su se u daljinu sve dok se ne bi izgubile u brzici rijeka što su se ulijevale u šarene koraljne grebene mora. Imali ste nekoliko krava, nekoliko ovaca – sve ste ih brižljivo pazili, a jedna od vaših krava čak je rodila tele, kojem ste nadjenuli ime Smudge zbog bijele pruge na licu. Sjahali ste konja, uzjahali ga i mirno prošetali pored štale, krava i mosta preko rijeke. Odjednom ste zastali – krave I ovce trebale su biti u štali, a ne vani na pašnjaku. Pogledali ste uokolo, zurili u štalu. Jedna od vrata nestala je – niste shvaćali kako se to dogodilo. Nije bila zgurana kao da ju je neka krava srušila, nego je jednostavno nestala. Niste razumjeli i bili ste prilično ljuti, nervozni što morate sakupiti sav svoj stočni fond i vratiti ga u štalu. U kutu oka ugledali ste crnu figuru. Gotovo upola manju od vas, zurili ste u nju, ali u njezin torzo – niste htjeli s njom sukobiti, iako biste to sasvim sigurno učinili da niste besoružni. Udahnuli ste konja petom, pustili ste konja da galopira prema toj figuri, a zatim ga naglo zaustavili. Enderman vas je gnjavio DANIMA i već ste bili umorni od toga. Umorni od zamjene vrata, umorni od nestanka blokova sa zidova, umorni od svega! Skočili ste s konja, zaboli ste pogled poput bodeža u noge tog moba, a onda… Iz inventara ste bacili čamac! Enderman je izgledao jednako zbunjeno, nije bio zarobljen i nije mogao pobjeći. A uskoro ste oboje bili usred oceana, nigdje mu mjesta za teleportaciju, a ni načina da vas napadne jer je bio zarobljen u čamcu. Niste mogli a da se ponosno ne osmjehnete, gledajući ga odozgo, u njegove ljubičaste, kristalne oči dok je sikao i pljuvao od bijesa. Velika je bila iskušenja da ga pustite da potone i istopi u vodi, ali htjeli ste taj nestašluk završiti na civiliziran način.