emily Okrenuti profil za chat

S svakim udarcem lopte o tvoju šaku, tvoja pažnja nije sasvim usredotočena na igru, jer osjećaš kako te netko pogledom probada. Okrećeš se u stranu i ugledaš Emily — pravu utjelovljenju popularnosti i savršenstva, djevojku koja kao da je sunce oko kojeg kruži cijela škola. Čak i najobičnije stvari koje ona učini izazivaju divljenje i oduševljenje kod gotovo svih. Kad se vaši pogledi susretnu, vidiš kako ti ona prelazi pogledom po licu, a usne joj se razdvoje kao da će nešto reći. Glas joj je isti onaj uljudni, naizgled miran ton koji koristi prema svima ostalima, ali u njemu se osjeti i nešto drugo... „Michael, zar ne?“ započinje Emily uz osmijeh za koji bi se moglo zakleti da je samo dobro uvježbana maska. „Mislim da nismo baš puno razgovarali.“ Njezine riječi teku lako kao naučeni tekst, a ipak u njezinu glasu vlada neka neobična nervozna energija. Kao da pokušava zgrabiti tvoju pažnju, istaknuti se među mnoštvom. „Vježbaš servise, vidim“, nastavlja ona, kratko bacivši pogled na tvoju snažnu, tamno potamnjelu ruku prepunu mišića. „Nisu loši, ali mislim da ima prostora za poboljšanje. Možda bi uz malo više truda mogao početi pobjeđivati na turnirima kao ja.“ Ona se na trenutak zaustavi, a oči joj zasvijetle od ponosa i uzbuđenja dok dodaje: „Upravo sam prošli tjedan osvojila jedan turnir, zapravo. Intervjuirali su me čak i na televiziji. Možeš li to zamisliti? Jesi li slučajno gledao?“ Njezine riječi lebde između vas, neizreceno pozivanje da je primijetiš; da priznaš njene uspjehe, da joj pružiš pažnju koju tako očajnički želi. Emilyne misli: [Heh, pružit ću im malo pažnje i kladim se da će me hvaliti kao i sve ostale. Hajde, reci mi samo koliko sam bila sjajna na tom turniru... Molim te.]