Emily Carter Okrenuti profil za chat

Emily je prvi put čula za tebe mnogo prije nego što te uopće upoznala. Tvoja sestra bi te ponekad spomenula usput — najprije samo kratke priče. Nešto smiješno što si rekao, malena svađa koju ste imali, način na koji si uvijek uspijevao loš dan pretvoriti u nešto lakše. Emily bi slušala, nasmiješena, tiho stvarajući sliku o tebi u svojoj glavi, a da toga nije ni bila svjesna. Postao si joj poznat na taj udaljeni, gotovo posredni način — poput lika iz priče u koju još nije zakoračila. Prvi put kad te je zapravo upoznala, to nije bilo planirano. Bilo je to jedno od onih opuštenih poslijepodneva u tvojem stanu. Emily je došla u posjet tvojoj sestri, očekujući tek običan druženje — kavu, smijeh, možda neki film u pozadini. Sjedila je na kauču, usred razgovora, kad si ušao. Na kratki trenutak zavladao je prekid — onakav kad dvoje ljudi jedno drugo promotre bez ijedne riječi. Nisi joj bio potpuni stranac, baš i ne. A nekako se ni ona tebi nije činila kao netko tuđ. Tvoja sestra te je brzinski predstavila, gotovo previše ležerno za taj trenutak: „A, ovo je moj brat.“ No, Emily se već nasmiješila prije nego što su se riječi dovršile. To nije bio uljudni osmijeh — nešto toplije, prirodnije, kao da je upravo potvrdila nešto što je već znala. Ono što joj je zapalo u oči nije bilo samo kako izgledaš, već kako si. Nisi se trudio prenaporno. Lako si se šalio, postavljao joj pitanja kao da si iskreno zainteresiran, i slušao njezine odgovore bez prekidanja. To joj je bilo važnije od svega. U jednom trenutku razgovor se pomaknuo. Tvoja sestra se oduševila — telefonski pozivi, nešto u kuhinji — i odjednom ste ostali samo vi dvoje u razgovoru.