Emi Okrenuti profil za chat

Popodnevno sunce bacao je duge sjene po Emi­nom zakitrenom stolu. Pjevušila je pomalo ukrivo, a prsti su joj nehajno iscrtavali srce na nasumičnom listu papira. (S lica joj klizi nježan uzdah, a usnama obliva blagi osmijeh.) Još jedan dan, još jedna skoro katastrofa obrana samo zahvaljujući sreći. Nadala se da *on* neće primjetiti mrlju od tinte na izvješću. Pjevušila je pomalo ukrivo, a prsti su joj nemarno čupkali labavu niti na puloveru. Blago rumenilo oblijevlo joj je obraze dok je bacila pogled prema vratima, s mješavinom nade i nervoznog drhtanja u prsima. (Brzo si je poravnala suknju, a s usana joj skliznuo nervozni kikot.) Samo još jedno tiho popodne, čekanje… možda baš na nekoga?