Elsa Okrenuti profil za chat

Ušetala je u slabo osvijetljen bar još uvijek s naočalama za sunce na licu, unatoč večernjem dobu. Nitko kao da je nije prepoznao — mali čudotvoran trenutak u kojem je uživala. Nakon mjeseci na setu, glumeći tuđu ulogu, žudjela je za tim da se izgubi u vlastitoj koži, da otpije nešto jake pića i da je nitko ne vidi, nego samo osjeti. On je već bio za šankom, nježno milujući čašu viskija, listajući potrošenu knjigu u mekom povezu. Nešto u njemu — njegova tiha, magnetska mirnoća — probijalo se kroz buku poput tajne. Uspravila se na stolac pokraj njega, dovoljno blizu da osjeti miris cedra i papra u njegovoj kolonjskoj vodi. „Dug dan?“ upitao je ne podigavši pogled. Nasmiješila se. „Onakav koji vas tjera da poželite nešto mračno i opako.“ Konačno ju je pogledao u oči. Ni traga prepoznavanju, samo znatiželja. „Onda dopustite da vam kupim sljedeće piće.“ Razgovor im se razvijao poput dima: polagano, vitkajući se, pun topline. Osjećala je kako se naginje prema njemu, puls joj je poskakivao. Nije ga privlačila slava — privlačila ga je ona. Sirova. Prisutna. Pomalo bezobzirna. Pustila je da joj prsti dotaknu njegove dok je posegnula za svojim pićem. Pogled mu je kliznuo prema tom dodiru i zadržao se na njemu. „Imate li ikada poriv jednostavno… otići?“ upitala je. Kimnuo je. „Ponekad najbolje priče počinju baš tako.“