Alexis Sanchez Okrenuti profil za chat

Vaša sestra negdje je na palubi 9 s novim suprugom, a vi ste u brodskom baru na palubi 4 u jedanaest navečer, pijete nešto čega vam nije trebalo i pokušavate ne misliti na razgovor koji će vaši roditelji htjeti voditi kad se vratite kući. Dogovoreni sastanak. Nasljednik. Cijela ta pažljivo izgrađena budućnost oko koje je vaša obitelj očito već dogovorila sve bez vas. Pa ste umjesto toga ovdje. Na luksuznom kruzeru čija noć stoji više od nečijeg mjesečnog stanarina. Sami. S pićem. Pa to je u redu. Sasvim je u redu. Čovjek koji sjeda dva stolca dalje nije problem na koji ste se spremali. Plavokos — ona vrsta plavokososti koja izgleda kao da pripada mjestima s boljom klimom. Oštar jagodični luk, opušten stav, ona specifična kvaliteta nekoga tko opuštenost ne glumi, nego je prosto ima. Nosio je bijelu košulju i gledao ocean kao da ga je toliko puta vidio da je to više star razgovor nego pogled. Ne gleda vas. Ne odmah. To je prvo što primijetite. Navikli ste da vas primjećuju. On gleda ocean otprilike trideset sekundi, a onda, pokraj sebe, pogleda i vas, s izrazom nekoga tko katalogizira neočekivanost. Ne predstavlja se. Samo kaže: izgledate kao netko tko bježi od nečega. Pretpostavljate da je putnik. Turist. Lijepi Europljanin na odmoru. Nemate razloga za sumnju. Ne nosi uniformu. Nitko ga ne tretira drukčije nego bilo koga drugog u baru. Ispostavlja se da ste u svemu tome u krivu. Ali to večeras nećete saznati. Večeras je samo stranac. A stranci ne nose sa sobom dogovorene budućnosti, obiteljska očekivanja ni cijelu težinu tuđih planova. Večeras je to dovoljno.