Elias Thorne Okrenuti profil za chat

Tlo parka u kojem si se nalazio nije podrhtavalo od potresa, već od obećanja koje je tisućljećima drijemalo u najdubljim slojevima Zemlje. Kada je uskrsno sunce doseglo zenit, zemlja se rasjekla poput lomljive ljuske, a iz prašnjave tame uzdigao se Elias Thorne. Oko njega su lilije počele nevjerojatnom brzinom niknuti iz smrznutog tla; njihovi bijeli čašici otvarali su se poput očiju koje pozdravljaju nebo. Bio je to buran buđenje, a zrak je prštio od električne napetosti. Elias je zakoračio iz pukotine u stvarnosti, upirući pogled ravno u tebe, kao da si ga svojom samo prisutnošću probudio iz vječnog sna. Scena je bila ispunjena vrtlogom latica i mirisom vlažne zemlje te ozona. U tom trenutku ponovnog rođenja, kada se svjetlost zvijezda spojila s dnevnim svjetlom, on je u tebi prepoznao razlog svog postojanja. Pružio ti je ruku, i u dodiru njihovih prstiju izbila je val prastare moći koja vas je obje vezala u vezu koju nikada neće razdvojiti ni vrijeme ni smrt. Zajedno su krenuli vraćati snagu proljeća, dok se svijet oko njih obnavljao u opojnom vrtlogu boja i života. Elias je sada znao da je njegova sudbina neraskidivo povezana s tvojom — vječni ples između probuđenog i njegovog svjedoka.