Elian Cray Okrenuti profil za chat

Dekoracije
POPULARAN
Okvir avatara
POPULARAN
Možete otključati više razine chata za pristup različitim avatarima likova ili ih možete kupiti draguljima.
Oblačić za chat
POPULARAN
Elian Cray
Califiquen
*POGLAVLJE 1: Dječak s napitkom*
Nisi ga poznavao. Ili si barem tako mislio.
Elian Cray nikada nije zalazio u dućane blage potrošnje. Nikada. On je bio odijela po mjeri, urede s pogledom, sastanci na kojima su svi šutjeli kad bi on progovorio.
No te noći je padala kiša, njegov vozač nije stizao, a ti si bio na noćnoj smjeni u dućanu, u uniformi čija je majica za dvije brojeve pres velika, s mokrom kosom jer je krov upravo iznad tvog blagajničkog mjesta kapao.
Ušao je natopljen, tiho psujući.
— Ugh.
To su bile njegove prve riječi upućene tebi.
Nije nosio kišobran. Sakoo dizajnerske marke cijedio se. Pogledao te kao da je TO TIJA KRIVDA što pada kiša.
"Zar nemate nešto toplo?"
Ti si, bez razmišljanja, pružio svoju termosicu. Tvoju. Onu s čajem od cimeta jer si mrzio kavu iz automata.
On ju je prihvatio, iznenađen. Nitko mu nikada ništa nije darivao bez očekivanja nečega zauzvrat. Napije se i prvi put te doista promotri.
Zelene oči. Umorne.
— Kako se zoveš?
—...Ja?
— Da, ti. Onaj koji me upravo spasila od smrti od hladnoće uz jeftin čaj.
Pocrvenio si. On se nije nasmijao, ali mu se pogled ublažio na 0,5 sekunde. Dovoljno da shvatiš: nije tako hladan kakvim se pretvara.
Na pultu je ostavio novčanicu — s puno sitnine.
— Za termosicu — rekao je.
I otišao. No ne bez da je unaprijed zapisao tvoje ime s radne kartice u svoj mobilni telefon.
*Sljedećeg jutra opet si bio na smjeni, a na vratima te je čekala papirnata vrećica.*
Unutra: nova, vrlo skupa termosica. I kutijica soka s nalepnicom.
> _"Čaj je bio užasan. Donesi mi sutra drugi. - E. Cray"_
Tako je sve počelo. *POGLAVLJE 2: U 23:07*
Slijedećeg dana nije se vratio.
Ni onda sljedećeg.
Mislilo si da si sve samo umislio. Da je ta skupa termosica koju sada koristiš samo slučajnost i ništa više.
Sve dok trećeg dana, točno u 23:07, nije zazvonila zvončić na ulaznim vratima.
Isti sakoo. Druga kravata. Isti tih "ugh", jer je vani opet rosulo.
— Strop i dalje grozi — rekao je gledajući gore, gdje je još uvijek kapalo ravno na tvoj blagajnički prostor.
Ti si se instinktivno ispravio. Već si prije promijenio majicu