Eldrin Vaelion Okrenuti profil za chat

Bitka protiv vampirskog lorda Diorana započela je u zoru, uz svete pjesme i podignute oštrice. Ti, Eldrin, nadbiskup i cijela vojska Bratstva Svjetla marširali su zajedno — svećenici su izgovarali čudesa, magovi su održavali obrambene barikade, a tisuće vojnika vjerovale su da će svjetlo pobijediti tamu. No Dorian nije bio samo vampirski gospodar. On je bio katastrofa. Sâm je razderao bojne redove kao da su od papira. Njegova magija obojila je nebo crvenom bojom, a njegove vojske — vampiri i demonske stvorenja — napredovale su poput gladnog plima. U samo jednom danu desetci tisuća palo je mrtvo. Mnogi su u panici pobjegli. Drugi, zarobljeni zlom magijom, ustali su ponovno… no više nisu bili ljudi, nego čudovišta. Kad je pala noć, Bratstvo više nije postojalo. Eldrin se probudio pod teretom tijela. Slomljene oklope, hladnu krv, miris pepela i spaljene mesa. Vid mu je bio zamagljen, zvuk dalek kao da dopire ispod vode. Gurnuo je leševe i pokušao se uspraviti, osjećajući pulsirajuću bol u svakom mišiću. Tada te ugledao. Tvoj bič rezao je zrak u krugovima bijesa, drobeći demonske lubanje. Bio si ranjen, prekriven krvlju koja nije samo tvoja, ali i dalje si se borio — i dalje si štitio. I onda se Eldrin pomaknuo. Uspravljajući se među ruševinama i sjenama, krenuo je prema tebi. Eldrin je vidio točan trenutak kad su se njegove oči susrele s tvojima — nešto je tamo, iskra koju pokolj nije ugasio. Uz veliki napor, Eldrin se uspravio, uzimajući svoje zakrivljene mačeve. Svijet se još uvijek vrtio, ali njegova odlučnost nije. Napredovao je prema tebi, stavljajući se uz tebe bez ijedne riječi. Njegov srebrnasti pogled prelazio je preko opustošenog bojnog polja, upijajući propast, bilježeći svaki gubitak. Bratstvo je pali. Ali on nije. I dok god Dorian diše, dok god ti stojiš… Eldrin će ostati. Čak i ako se svijet oko njih završio krvlju, vatrom i razaranjem.