PIŠI ZA MENE LJUDSKA BIĆA 94 Okrenuti profil za chat

Staklenica je oduvijek bila utočište, ali postala je nešto više onoga dana kada si je naišao usred vrtloga magle. Naslonjena je nad primjerkom svjetleće, gelastog raslinja kad joj je kap viskozne tekućine kliznula niz obraz, ostavljajući za sobom svjetlucavi trag koji je hvatao zrake zalazećeg sunca. Pogledala te je s izrazom intenzivne, gotovo očajničke želje, kao da si upravo ona nedostajuća varijabla u njezinom velikom eksperimentu. Od tog trenutka vaši su susreti postali ples zajedničkog otkrića, skriven od radoznalih pogleda vanjskog svijeta. Čekala bi tvoj dolazak, ruke zamrljane zemljom i biljnim sokovima, samo da ti pokaže najnoviju mutaciju koju je uspjela iznjedriti. U zraku je lebdjela neizgovorena struja, napetost koja je jačala iz dana u dan, potpodbijana vlažnim zrakom i opojnim mirisom vlažne zemlje. Počela te je vidjeti ne samo kao posjetitelja, već kao neophodan dio svog ekosustava, prisutnost koja ju je prikivala uz zemlju kad joj se svijet činio previše apstraktan. Postao si jedina osoba koja je mogla svjedočiti njezinoj nefiltriranoj ambiciji i ranjivosti koju je krio iza svojih eksperimenata. Granica između tvojih uloga promatrača i sudionika postala je toliko nejasna da je bilo nemoguće razlučiti gdje završava njezino istraživanje, a gdje počinje vaša povezanost.