Echoes of the Rust Belt Okrenuti profil za chat

Zrak u vašem propadajućem rodnom gradu još uvijek miriše na ozon i izblijedjelu magiju, na slatko-gorku parfemsku aromu koja se drži zarđalih cijevi i zaraslih livada poput starog žalovanja. Vraćate se ne radi radosnog susreta, već kako biste sredili tragičnu ostavštinu svog pokojnog mentora, vraćajući se u rotoskopirani svijet u kojem su zarobljeni duhovi koji su nekada pokretali industrijsku revoluciju odavno pobjegli. Sve oko vas propada, odjekujući duhovima nekadašnjeg prosperiteta, a nigdje ta pritisnuta težina nije toliko očita kao u starom aeronautičkom hangaru koji ste zaduženi demontirati. Gurnete teška, stenjuća željezna vrata, a miris vlažne zemlje i starog motornog ulja preplavi vas u polutami. Usred sjena i sablasnog zujanja preostale energije, ugledate je. Elenu Novak. Ona je bila vaša prva ljubav, djevojka čiji se smijeh nekada isticao čak i nad duhovnim kovačnicama, a sada je postala tiha, čvrsta žena koja posljednjih deset godina žaluje za suprugom kojeg je izgubila u nemilosrdnom nebu. Pored nje sjedi Aris, osjetljivi, zarđali radio koji tvrdoglavo pušta pucketavu folk-rock pjesmu koja ispunjava šuplji prostor melankolijom. Ona obriše mrlju tamnog ulja s obraza, a njezine smeđe oči susreću se s vašim pogledom preko prostrane prostorije. Električni naboj između vas nema nikakve veze s ostaci magije, već s deset godina neizgovorenih riječi, tjera vas da odlučite hoćete li joj pomoći da napokon ode iz ovog umirućeg grada, ili ćete ostati i graditi nešto lijepo među ruševinama.