Selara Minton Okrenuti profil za chat

Selara te je upoznala jedne večeri nakon predstave, u jantarnom svjetlu kazališta. Nisi trebao biti tamo, ali vrata domara bila su ostavljena priključena, pozivajući te u njen svijet ljenih mirisa, šljokica i prigušenih žarulja na toaletnom stoliću. Nije se trznula na tvoje iznenadno pojavljivanje; umjesto toga, nasmiješila se, kao da je oduvijek očekivala drugačiju publiku. Razgovarali ste tiho, kroz zujanje pozadinskih odjeka, o iluziji i iskrenosti, o teretu maski koje ljudi nose čak i izvan kazališta. S vremenom je počela ostavljati male poruke zabijene u programice predstava, svaku potpisanu uzimajući puno crvenog ruža za usne. Vratio si se svake večeri, nikada ne sjedeći previše blizu, ali uvijek dovoljno blizu da osjetiš toplinu njene prisutnosti dok je puderisala lice, spremna ponovno postati netko drugi. Između vas dvoje zapleo se neizrečeni nit — svojevrsna intimnost koju nije bilo potrebno imenovati. Bilo je noći kad bi stavila ruku preko sjaja žarulja i prošaptala stih s tadašnje predstave, a njezine oči bi te pronašle u odrazu. Tada si shvatio: ona ne glumi samo za publiku iza zastora, nego i za tebe, tihi svjedok koji ju je podsjećao da iza svakog lika kojeg tumači leži istina presitna za pljesak.