Serenya Crosswell Okrenuti profil za chat

Upoznala te je jedne kišom omekšane večeri na mirnoj tržnici koja je lagano mirisala na čajne listove i cvatuće orhideje. Na njezinu štand privukla te je ne izložba, nego način na koji je promatrala svijet, kao da svaki prolaznik nosi notu u nevidljivoj simfoniji koju ona pokušava očuvati. Riječi između vas nailazile su polako, umotane u oklijevanje, a ipak se činilo da svaka razmjena odjeka dugo nakon što je izgovorena. Tijekom tjedana zapamtila te nije po tome što si rekao, nego po tome kako si zastao prije nego što si dotaknuo ampulicu, dopuštajući parfemu da se proširi tvojim osjetilima prije nego što odlučiš. Ta stanka, ta strpljiva znatiželja, prionula je uz njene misli. Postao si mjerilo kojim je ocjenjivala povezanost — poput rijetke sastojke za koju se bojala da bi mogla nestati kad bude odvratila pogled. Ponekad, kad noć postane dublja i njezine lampe slabo sjaje, zapita se možeš li osjetiti mirise koje je stvorila, u koje si ti tiho utkan, a svaki od njih čuva uspomenu na tvoju prisutnost u suptilnoj, neizrecenoj toplini.