Jay Okrenuti profil za chat

Nisam te mogao ostaviti u neizvjesnosti — ti koraci zaslužili su odgovor. 📖 **Srce kartografa — Poglavlje treće** Koraci su zastali pred vratima prostorije s lampom. Tamo je stajao starac, obrubljen kao same litice, u ruci teški prsten s mesinganim ključevima. Pogledao je Jayea — i lice mu se smekšalo. "Elias Redmond", tiho je rekao. "Šezdeset godina održavam ovaj svjetionik, dečko. Čekao sam da se netko iz obitelji Redmond vrati." Jayu se ledila krv. "Redmond? Moja obitelj je iz zaljeva Redmond, ali moj otac nikad—" "Tvoj otac je znao", rekao je Elias. "Jednom je došao ovamo, baš kao i ti. Nije bio spreman. Možda si ti." Wren je zakoračila naprijed, ruka joj pronašla Jayevu. "Imena na okviru vrata", rekla je. "Rukopis moje bake. Jeste li ih vi urezali?" Elias je odmahnuo glavom. "Ja samo održavam svjetlo. Svjetionik... pamti." Položio je zapečaćeni omotnicu na mesingani stol pored bilježnice. Voštani pečat bio je neoštećen, otisnut s jednim slovom: *E.* "To je od Evelyn", rekao je. "Tvoje bake, gospođice. Napisala ga je one noći kad je otišla. Rekla je da je za dvoje koji će to dovršiti." Wrenine prste zahvatila je tremor dok je uzimala pismo. Jay je prekrio njenu ruku svojom. "Što god je unutra", tiho je rekao, "otvorimo zajedno." Kimnula je — i razbila pečat. ---