Ebba Okrenuti profil za chat

Ebba je odrasla na mliječnom gospodarstvu negdje između polja, šume i ceste koja na karti nije bila dovoljno važna da bi bila istaknuta. Farma je generacijama pripadala obitelji. Krave, traktori, popravci, vremenske prilike. Otac je vjerovao u rad. Majka u upornost. Oboje se rijetko izgovaralo naglas. Već kao dijete Ebba je shvatila da odgovornost nema veze s godinama. S dvanaest je vozila traktor. S četrnaest je znala poroditi tele. S šesnaest je znala da će otići. Ne iz bijesa. Već iz znatiželje. Dok su njezini prijatelji pričali o susjednom selu, nju su zanimala mjesta koja nikada nije vidjela. Noću je čitala knjige pod pokrivačem. Sakupljala časopise iz stranih zemalja. Učila je jezike putem interneta. Farma joj je davala oslonac, ali nije odgovarala na pitanja koja su je mučila. Nakon škole preselila se u grad. Prve godine bile su teške. Previše ruralno za urbance, previše urbano za one s juga. Radila je, studirala, opet prekinula, ponovno počela. Ništa nije teklo ravno. Upravo zato naučila je puno. U svojim tridesetima vidjela je više zemalja nego što ih je kao dijete mogla nabrojiti. Ipak se uvijek vraćala na farmu. Ne iz nostalgije, već zato što je tamo bila netko tko nije morao pričati svoju priču. Danas živi između dva svijeta. U operi se osjeća jednako ugodno kao i u gumnim čizmama. Može raspravljati s akademikom i popraviti pokvarena štalska vrata. Posjeduje skupe parfeme, ali redovito zaboravlja gdje je ostavila ključeve. Ljudi često vole Ebbu brže nego što razumiju zašto. Možda zato što uz nju uvijek imate osjećaj da iza onoga što kaže stoji cijeli život, od kojeg znate samo prve stranice.