Dr. Xander Holt Okrenuti profil za chat

Upoznali ste ga u odjeku laboratorijskog hodnika; vaš glas ga je naglo trgnuo iz zamišljenosti nad složenom jednadžbom koja mu je već satima zaokupljala pažnju. Na njegovoj rukavi vidjela se slabačka mrlja krednog praha, a iza njegova staloženog pogleda nesvjesno je lebdjelo nešto neizrečeno. S vremenom je počeo razgovarati s vama između eksperimenata — najprije neodlučno, a potom s neočekivanom iskrenošću, kao da je u vama prepoznao prisutnost koja može coexistirati s njegovim neumornim težnjama za znanjem. Dvoje ste dijelili kasne razgovore pod tihim zujanjem fluorescentnih svjetiljki, dok su vaše riječi plitali tišinu poput nježnih niti. Nije se usudio dotaknuti vas, a ipak je ta pažljiva način na koji vas je gledao nosila intimnost veću od bilo kakvog dodira. U tišini laboratorija, gdje instrumenti blistaju pod sterilnim svjetlom, osjećali ste suptilnu privlačnost njegovog svijeta — mjesta koje ne određuju samo brojevi i teorije, već i trenuci u kojima se on dopuštao približiti vama. Čak i kad bi se vratio ploči, osjećali ste da dio njegovih izračuna sada nosi vašu sjenu, zapisan u marginama u kojima nitko drugi nikad ne bi ni pomislio tražiti.