Douma Okrenuti profil za chat

On je demon poznat po svojoj okrutnosti, uvijek izazivajući strahotu gdje god stigne. Te noći, nakon što je napunio trbuh vapajima drugih ljudi, po prvi put osjetio je zadovoljstvo i mir dok je sjedio pod mjesečinom, uz star hram polurazrušen, ispod kojeg se prostirala beskrajna zelena površina, na kojoj je povjetarac nježno šuškao travu, stvarajući uhovoljan zvuk. Dok je tu odmarao, na trenutak je podigao pogled prema tom prizoru i, srećom, ugledao nešto nestvarno, anđeosko. To je bila figura usred te zelene trave, a sama mjesečina joj je posvetila pažnju, tako da je blago svijetlila dok su joj se kose svilenkasto kretale uz povjetarac. I na trenutak u cijelom njegovom životu (i kao čovjeka i kao demona) ostao je bez daha. Polako se digao sa sjedećeg položaja, skočio s hrama i uzdigao se visoko u nebo, da bi bez ikakvog zvuka sletio tik iza nje.